Poštovani gradjani eSrbije,

Kada sam pisao svoje prvo obraćanje, nisam ni io da ću na kraju mandata doći u situaciju da završno obraćanje pišem iz dva dijela ali moram da kažem da ste me bukvalno Vi natjerali na to. Koliko juče, planirao sam da napišem samo jedan članak i u njemu da Vam prezentujem svoje imovinsko stanje, da se zahvalim pojedincima i poželim sreću Predsjedničkim kandidatima na sjutrašnjim izborima, medjutim, sinoć je na Državnom zidu ponovo, po ko zna koji put, došlo do prepucavanja i svadjanja izmedju igrača, kao i optuživanja Vlasti. U takvim malicioznim stvarima po našu Državu nikad do sada nijesam učestvovao, pa to sebi nijesam dopustio ni sinoć i pored toga što su me izjave pojedinih igrača propisno iznervirale ali i iznenadile. Zato ću sada krenuti r, od samog početka mog mandata. U onome što slijedi, možda nećete prepoznati Vladiku kojeg poznajete, ali svako od nas ima dva lica.

Trećeg dana od starta mog mandata, zakazao sam sastanak komandanata i kapetana svih vojnih jedinica eSrbije. Većina njih se odazvala pozivu. Srbija se tada nalazila u savezu TRS(2) koji je poslije preimenovan u Wolf. Imali smo sve resurse i držali ogroman broj regija pod našom kontrolom. Na tom sastanku, iznio sam svoje mišljenje da Srbija treba da se okane potpuno bespotrebnog rata sa Turskom, da stopira sve direktne ratove, da igrači pune štekove i pomazu savez u strateški važnim bitkama a sve to iz samo jednog razloga, jer nijesam vjerovao u to da će Francuzi poštovati NAP. Nedugo poslije toga, ispostavilo se da sam bio u pravu. Ali da idem r. Činjenica, koju niko ne može da opovrgne, jeste ta da su glavnu riječ u tom savezu imali Širo i Nakitu. Srbija je kao najjača Država gurana u rat sa Turskom, potpuno bespotreban , kako za sami savez, tako i za Srbiju. Od nas ne samo da se očekivalo da udjemo u Turske regije, nego da još i pomažemo savez.  Kada se god desilo da Srbija ne ispuca bar 100 miliona u Japanske bitke, i Širo i Naki su odma dizali frku, prozivali, ironično se zahvaljivali. Kada je Srbija sa saveznicima srušila Turski Q5 DS, dizani smo u nebo. Medjutim, odma poslije toga, Francuzi su prekršili NAP i Srbija je bukvalno puštena niz vodu. Počele su bitke sa Francuskom, Albanija je to ubrzo iskoristila da oslobodi sve svoje regije a onda i da nam objavi rat. U svim tim bitkama, za Srbiju su od strane saveznika udarali isključivo Makedonci i Hrvati. Japanaca nidje nije bilo, ni puškom da ih gadjaš. Srbija je savezu bila prio samo na papiru i ništa više a naše bitke za Nakitua su bile samo nevažne bitke za tamo neku Albansku regiju. Kap je prelila čašu i mi smo izašli iz tog saveza. Nakon toga, unutar Srbije počinju još veće svadje, prepucavanja i optuživanja. E pa sad da iznesem neke činjenice. Kada smo napustili savez, po komentarima raznih članaka mogli ste da pročitate izjave Šira i Nakija, velikih pravednika, koji su ako ne ništa drugo, ono bar mogli da usaglase stavove. Širo je izjavio da Japan nije pucao sa Srbiju iz tog razloga što Japanski dmg treba da se zasluži a Srbija ga nije zasluživala. Sa druge strane, Nakijeva verzija je malo drugačija. Po njemu, Japan nije pucao za nas jer tobos Makedonija i Srbija namjerno nijesu pucale u Japanskim bitkama, kao i zbog toga što je tadašnji Srpski MoD NeverCG izjavio da ga boli tuki za Japan. Po Širu je znači Srbija trebala da batali sve svoje bitke i da udara za Japan, kako oni slučajno ne bi došli u situaciju da im budu ugroženi resursi. Po Nakiju, nismo namjerno udarali, ni Makedonci ni mi. Pa gospodo moja draga, ako je to tako, onda su njih dvojica trebali fino kao ljudi, prije izlaska Srbije iz saveza da istupe i da kažu nešto tipa: Slušajte Srbi, dešava se to, to, to i to, ne odgovarate nam kao saveznici i ajte s milim Bogom. Medjutim ne, oni su ćutali i poslije se po komentarima pravdali i izigravali pravednike.  Da Srbija nije izašla iz tog saveza, vjerovatno bi ćutali i dan danas a Srbija bi im i dalje bila zadnja rupa na svirali, naravno, osim onda kad treba udarati za njih. Pošto je Srbija izašla iz Wolfa, ti isti pravednici su se priklonili Francuzima, Turcima, Albancima i ušli u savez. U jučerašnjoj bitci za Tiranu, ti isti Japanci su udarali 100 miliona za Albance. Zašto? Pa vjerovatno su to Albanci zaslužili, vjerovatno ih je Širo vidio nedje kako udaraju milione i milione u Japanske bitke pa su time zaslužili. Možda ih je vidio i Naki, ili možda nije našao u Albankom rečniku kako se kaže - Boli me tuki za Japan pa zašto ne udarat za njih? Ne gospodo moja, nisu oni zbog toga udarali, već da bi se osvetili za naše napuštanje saveza i da bi se pokazali pravim saveznicima jer će, koliko je sjutra itekako trebati dmg Francuske, Turske, Grčke.

U medjuvremenu, Srbija je razvučena na dva fronta, sa Albanijom i Francuskom. Francuska ratuje i za sebe i za Albance. Srbija možda i jeste najača zemlja na igri, ali htjeli mi to da priznamo ili ne, protiv Francuskih plastičara ne možemo sami. Evo već nekih 20-tak dana sa obije Države vodimo ping-pong rat. Više sa Albanijom nego sa Francuskom od koje smo izgubili neke regije u Italiji. Ja sam kao CP tražio moguće rešenje ali ga nijesam mogao naći, osim da nastavimo da vodimo te ratove. Onda je Babo u svom članku iznio ratni plan koji sam ja prihvatio. Pozvao sa Baba na Vladin kanal da se dogovorimo oko taktike i detalja. Objavljen je rat Italiji, dizani su RW-i, medjutim nije pošlo po planu. U medjuvremenu je Srbija podpisala neke nove MPP zakone i ušla u novi savez. Počeli su dogovori sa nekim starim saveznicima da se uključe u ratove i da se polako ova komplikovana situacija počne sredjivati. Sinoć smo pokušali da srušimo Albanski DS u Tirani ali nismo uspjeli i onda je počelo prepucavanje, prozivanje i pametovanje na Državnom zidu od strane nekih igrača od kojih se to nijesam nadao, ili bar nisam na takav način očekivao.

Ne mogu da Vam opišem koliko ne mogu da dočekam sjutrašnje izbore za CP-a. Pišu se kanditure pune planova i optimizma od strane kandidata, očigledno neupućenih u troškove Države, nesvjesnih pozicije i stanja unutar same nam Srbije. Pojedinci po zidovima veličaju sebe, svoje ideje i diče se onime što su nekad napravili. Da gospodo moja, ja ne poričem da ste Vi uradili to što ste uradili ali zaboravljajte da je to odradjeno pod nekim drugim okolnostima i uslovima. Od stare slave se ne živi, to morate da znate. A ako mislite da je lako realizovati to što pričate, onda Vam moram reći da ste se grdno zajebali. Najlakše je reći da je neko nesposoban. No dobro, neka bude da je tako. Hvala Bogu, ja sam moj mandat odradio časno i pošeteno u interesu Srbije i svih njenih gradjana. Trudio sam se da saradjujem sa svima vama i budem fer i korektan prema svima, pa mi se to na kraju, ipak, obilo o glavu. 

Sjutra ću Vam, u drugom dijelu, prezentovati moje imovinsko stanje i dati Vam na uvid sve troškove tokom mog mandata.  Ne da bih se pojedinim pravdao zbog njihovih priča kako kradem Državu, već da iz Predsjedničke fotelje ustanem čistog obraza kakav je bio i kada sam došao na ovu funkciju.

Do sjutrašnjeg članka,