انتشار شده در Croatia - تعاملات اجتماعی و سرگرمی - 12 Jun 2016 04:28 - 59
Veliki pozdrav cjelokupnoj igračkoj zajedinici eHrvatske,
Dosta dugo sam razmišljao kako da započnem ovaj uvodni članak. Kada pogledate na TV-u reportažu ili prilog u vijestima o nekom Ambasadoru, uvijek se u vazduhu osjeti velika doza svečane ozbiljnosti, medjusobnog uvažavanja i poštovanja bez obzira na to koliko su bliske dvije Države. Svi se strogo drže već isceniranog protokola, na licima su usiljeni osmijesi, nema spontanosti, ne vidi se ni djelić neke opuštenosti. Ono što se kaže, sve mora biti na visokom nivou. Slažem se sa tim da ovaj kao i budući članci moraju odisati uvažavanjem i poštovanjem ali sam dugo razmišljao kako da pri tome nemaju i potpuno svečanu, zvaničnu notu i tako sam na kraju shvatio, da je najbolje da Vam se obratim kao pravim, iskrenim prijateljima. A prava prijateljstva se stiču postepenim upoznavanjem, razgovorom i medjusobnim povjerenjem koje vremenom dolazi.
Vlada eSrbije je pokrenula program Ambasadora u svim eDržavama sa kojima ima MPP i pozvala je zainteresovane igrače da se jave za mjesto Ambasadora i odaberu Zemlju kojoj bi u što boljem svijetlu i na što bolji način prezentovali eSrbiju, kako kao dobrog saveznika, tako i kao prijateljsku zemlju. Ja sam se odlučio za Vas, odobrao Hrvatsku, prije svega zbog mog porijekla a onda i zbog toga što sam veliki Jugo-nostalgičar i samim tim želim da upozam nove ljude, sklopim nova poznanstva i prijateljstva.
Kad smo već kod upozavanja, dopustite mi da Vam se ukratko predstavim. Zovem se Pedja, rodjen sam u Splitu izmedju dva rata, živim u Crnoj Gori a igram za eSrbiju od prvog dana. Podignut sam po starim Crnogorskim običajima, što znači da poštujem čojstvo, junaštvo i poštenje, tako da mi nikada u životu nije bilo važno ko je koje vjere i nacionalnosti. Za mene postoje samo ljudi i neljudi. Shodno tim načelima koji su u mene usadjeni, odnosicu se i prema svima Vama. Kada je u pitanju igra, predhodna dva mjeseca sam bio u Vladi eSrbije. U prvom mandatu na mjestu Ministra obrazovanja a prošlog mjeseca na mjestu Predsjednika eSrbije.
Biću iskren, u eSrbiji sudeći bar po shoutovima na Nacionalnom zidu, postoje samo dva igrača koji su protiv saveza i dobrih odnosa sa Vama. Ne mogu tvrditi da ih nema još, ali ako ih i ima, oni se bar o tome javno ne izjašnjavaju. Takodje, čitajući pojedine novine igrača iz eHrvatske, shvatio sam da i kod Vas postoji odredjeni broj igrača koji je protiv saveza sa eSrbijom. Ono što sada želim da kažem, naravno, namijenjeno je svima nama ali bih volio da na sledeći pasus posebno pažnju obrate oni igrači koji se protive našem savezu i dobrim odnosima, kako oni u eHrvatskoj, tako i oni u eSrbiji.
Biću surovo realan i možda otvoriti neke stare rane ali ne svadje radi, već zbog toga da svi zajedno sagledamo jednu pravu istinu a Vi na kraju slobodno recite ako nisam u pravu. Vjerovatno se većina igrača ni iz Hrvatske ni iz Srbije ne sjeća kako se živjelo nekada, prije onog nesretnog rata devedesetih godina. A živjelo se dobro, standard je bio visok, ljudi su radili, družili se, putovali. Ono što se kaže, imalo se - moglo se. Juga je bila sportska velesila a druge zemlje su nas cijenile i poštovale. Imali smo crveni pasoš bez mane što prolazi grane bez mnogo njakanja a onda su došle devedesete, tužne i nesretne... Desilo se što se desilo, završilo se hvala Bogu i nikad se više ne ponovilo! Medjutim, svi mi moramo biti svjesni da sve to što se izdešavalo nisu započeli obični smrtnici, obična raja, već moćnici isključivo radi svojih interesa. Pravila se ogromna propaganda, ljudi su obmanjivani i varani, sa masom se lako manipulisalo. U ratnim dešavanjima većinom su učestvovali izmanipulisani dobrovoljci, plaćenici, lopovi i vojnici koje su vodili generali odani svojim Predsjednicima. Civili, pametni ljudi, koji su mislili svojim glavama, sa svih strana bivše Juge, na sve moguće načine su izbjegavali taj rat, vojnu i dobrovoljačku obavezu. Nije mali broj primjera kako su upravo takvi ljudi, koji su jednostavno bili primorani da obuku uniforme, tokom rata saradjivali, medjusobno se pomagali, spašavali živote pa čak i ginuli braneći jedni druge bez obzira koje su bili vjere ili nacije. Šta nam se dešava danas nakon svega? Imamo privatne Države, izmedju njih granice, uništene ekonomije, propale firme, loš životni standard. Opet moćnici, političari i tajkuni žive kao mali Bogovi u izobilju a mi, ne da živimo nego preživljavamo. Pri tome jedni druge vrijedjamo na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, nazivamo jedni druge pogrdnim i uvredljivim imenima a u suštini, niti smo što mi krivi Vama, niti ste što Vi krivi nama i to je poenta cijele ove priče. Jednostavno smo svi zatrovani, puni briga i problema oko najosnovnije životne egzistencije, svakodnevno nam se mažu oči i skreće pažnja sa mnogo bitnijih stvari. Gotovo pa sam 100% siguran, da kad bi svi mogli da živimo kao ljudi od svog rada, da niko od nas ne bi gledao na to ko je ko i odakle je ko. Moramo biti svjesni da smo svi mi sastavljeni od krvi i mesa. Isto se smijemo kad smo srećni, isto plačemo kad nas nešto boli. Isto se veselimo, isto tugujemo. Ni bolest, ni smrt ne biraju i ne gledaju ko je koje vjere ili nacije, koliko ko ima godina. Svi smo mi isti, svi smo mi ljudi! I svi mi trebamo i moramo da se tako i odnosimo, jedni prema drugima. Na našu sreću, ovo je igra, a oni drugi, bogati i svemoćni nemaju vremena za ovakve igre, zato ne prenosimo ovdje RL mrznju, frustracije i fobije. Igrajmo se bez predrasuda, budimo razumni ljudi, družimo se i zabavljajmo se.
Pozivam Vas da dodjete na naš chat kanal bez ikakvog straha od bilo kakvog incidenta ili provokacije. Biće nam drago da ćaskamo, da se zezamo, upoznamo. Državni kanal eSrbije je #srb.revollution
Ja ću se truditi da ostvarim što više kontakata sa Vašim igračima, da Vama predstavim igrače eSrbije, Vaše igrače eSrbiji, da odradim intervjuje i razgovore a sve u cilju zbližavanja naše dvije Države koje su se do sada pokazale kao odlični saveznici.
Iskreno se nadam uspješnoj saradnji i radujem novim poznanstvima.
Prijateljski pozdrav,
Dosta dugo sam razmišljao kako da započnem ovaj uvodni članak. Kada pogledate na TV-u reportažu ili prilog u vijestima o nekom Ambasadoru, uvijek se u vazduhu osjeti velika doza svečane ozbiljnosti, medjusobnog uvažavanja i poštovanja bez obzira na to koliko su bliske dvije Države. Svi se strogo drže već isceniranog protokola, na licima su usiljeni osmijesi, nema spontanosti, ne vidi se ni djelić neke opuštenosti. Ono što se kaže, sve mora biti na visokom nivou. Slažem se sa tim da ovaj kao i budući članci moraju odisati uvažavanjem i poštovanjem ali sam dugo razmišljao kako da pri tome nemaju i potpuno svečanu, zvaničnu notu i tako sam na kraju shvatio, da je najbolje da Vam se obratim kao pravim, iskrenim prijateljima. A prava prijateljstva se stiču postepenim upoznavanjem, razgovorom i medjusobnim povjerenjem koje vremenom dolazi.
Vlada eSrbije je pokrenula program Ambasadora u svim eDržavama sa kojima ima MPP i pozvala je zainteresovane igrače da se jave za mjesto Ambasadora i odaberu Zemlju kojoj bi u što boljem svijetlu i na što bolji način prezentovali eSrbiju, kako kao dobrog saveznika, tako i kao prijateljsku zemlju. Ja sam se odlučio za Vas, odobrao Hrvatsku, prije svega zbog mog porijekla a onda i zbog toga što sam veliki Jugo-nostalgičar i samim tim želim da upozam nove ljude, sklopim nova poznanstva i prijateljstva.
Kad smo već kod upozavanja, dopustite mi da Vam se ukratko predstavim. Zovem se Pedja, rodjen sam u Splitu izmedju dva rata, živim u Crnoj Gori a igram za eSrbiju od prvog dana. Podignut sam po starim Crnogorskim običajima, što znači da poštujem čojstvo, junaštvo i poštenje, tako da mi nikada u životu nije bilo važno ko je koje vjere i nacionalnosti. Za mene postoje samo ljudi i neljudi. Shodno tim načelima koji su u mene usadjeni, odnosicu se i prema svima Vama. Kada je u pitanju igra, predhodna dva mjeseca sam bio u Vladi eSrbije. U prvom mandatu na mjestu Ministra obrazovanja a prošlog mjeseca na mjestu Predsjednika eSrbije.
Biću iskren, u eSrbiji sudeći bar po shoutovima na Nacionalnom zidu, postoje samo dva igrača koji su protiv saveza i dobrih odnosa sa Vama. Ne mogu tvrditi da ih nema još, ali ako ih i ima, oni se bar o tome javno ne izjašnjavaju. Takodje, čitajući pojedine novine igrača iz eHrvatske, shvatio sam da i kod Vas postoji odredjeni broj igrača koji je protiv saveza sa eSrbijom. Ono što sada želim da kažem, naravno, namijenjeno je svima nama ali bih volio da na sledeći pasus posebno pažnju obrate oni igrači koji se protive našem savezu i dobrim odnosima, kako oni u eHrvatskoj, tako i oni u eSrbiji.
Biću surovo realan i možda otvoriti neke stare rane ali ne svadje radi, već zbog toga da svi zajedno sagledamo jednu pravu istinu a Vi na kraju slobodno recite ako nisam u pravu. Vjerovatno se većina igrača ni iz Hrvatske ni iz Srbije ne sjeća kako se živjelo nekada, prije onog nesretnog rata devedesetih godina. A živjelo se dobro, standard je bio visok, ljudi su radili, družili se, putovali. Ono što se kaže, imalo se - moglo se. Juga je bila sportska velesila a druge zemlje su nas cijenile i poštovale. Imali smo crveni pasoš bez mane što prolazi grane bez mnogo njakanja a onda su došle devedesete, tužne i nesretne... Desilo se što se desilo, završilo se hvala Bogu i nikad se više ne ponovilo! Medjutim, svi mi moramo biti svjesni da sve to što se izdešavalo nisu započeli obični smrtnici, obična raja, već moćnici isključivo radi svojih interesa. Pravila se ogromna propaganda, ljudi su obmanjivani i varani, sa masom se lako manipulisalo. U ratnim dešavanjima većinom su učestvovali izmanipulisani dobrovoljci, plaćenici, lopovi i vojnici koje su vodili generali odani svojim Predsjednicima. Civili, pametni ljudi, koji su mislili svojim glavama, sa svih strana bivše Juge, na sve moguće načine su izbjegavali taj rat, vojnu i dobrovoljačku obavezu. Nije mali broj primjera kako su upravo takvi ljudi, koji su jednostavno bili primorani da obuku uniforme, tokom rata saradjivali, medjusobno se pomagali, spašavali živote pa čak i ginuli braneći jedni druge bez obzira koje su bili vjere ili nacije. Šta nam se dešava danas nakon svega? Imamo privatne Države, izmedju njih granice, uništene ekonomije, propale firme, loš životni standard. Opet moćnici, političari i tajkuni žive kao mali Bogovi u izobilju a mi, ne da živimo nego preživljavamo. Pri tome jedni druge vrijedjamo na nacionalnoj i vjerskoj osnovi, nazivamo jedni druge pogrdnim i uvredljivim imenima a u suštini, niti smo što mi krivi Vama, niti ste što Vi krivi nama i to je poenta cijele ove priče. Jednostavno smo svi zatrovani, puni briga i problema oko najosnovnije životne egzistencije, svakodnevno nam se mažu oči i skreće pažnja sa mnogo bitnijih stvari. Gotovo pa sam 100% siguran, da kad bi svi mogli da živimo kao ljudi od svog rada, da niko od nas ne bi gledao na to ko je ko i odakle je ko. Moramo biti svjesni da smo svi mi sastavljeni od krvi i mesa. Isto se smijemo kad smo srećni, isto plačemo kad nas nešto boli. Isto se veselimo, isto tugujemo. Ni bolest, ni smrt ne biraju i ne gledaju ko je koje vjere ili nacije, koliko ko ima godina. Svi smo mi isti, svi smo mi ljudi! I svi mi trebamo i moramo da se tako i odnosimo, jedni prema drugima. Na našu sreću, ovo je igra, a oni drugi, bogati i svemoćni nemaju vremena za ovakve igre, zato ne prenosimo ovdje RL mrznju, frustracije i fobije. Igrajmo se bez predrasuda, budimo razumni ljudi, družimo se i zabavljajmo se.
Pozivam Vas da dodjete na naš chat kanal bez ikakvog straha od bilo kakvog incidenta ili provokacije. Biće nam drago da ćaskamo, da se zezamo, upoznamo. Državni kanal eSrbije je #srb.revollution
Ja ću se truditi da ostvarim što više kontakata sa Vašim igračima, da Vama predstavim igrače eSrbije, Vaše igrače eSrbiji, da odradim intervjuje i razgovore a sve u cilju zbližavanja naše dvije Države koje su se do sada pokazale kao odlični saveznici.
Iskreno se nadam uspješnoj saradnji i radujem novim poznanstvima.
Prijateljski pozdrav,
تایید
Biskvite sisaj kuracBiskvite sisaj kuracCacique TamanacoBATASHABATASHABATASHABATASHABATASHABATASHABATASHABATASHABATASHABATASHABATASHABATASHABATASHAmotorinaنظر ها (59)
Tako je!
o7
o7
Svaka cast Pedjo, srecan dalji rad 0/
o7
Ne moze bolji covjek I drug predstavljati Srbiju .
07
o7
o7
Lijepo napisano, svaka cast.
U šugoslaviji si imao samo ako si bio u SKJ..standard je bio stojadin,yugo ili fica,jedino si mogao nesto steci ako potrefis inflaciju..putovalo se trbuhom za kruhom..posebno hrvati zato nas ima toliko izvan domovine.ucila se cirilica u skoli a nastavnicu su redovno udarali skolarce..onda mozete zamisliti sta je radila narodna milicija
Nemoj unosit RL i hvalit prosli zlocinacki komunisticko totalitarni rezim jer sa tim vrijedas sve koji imaju nekog koga je taj rezim likvidirao samo zato sto je drugacije mislio!
Sta se standarda tice nedaj Boze da ponovno ljudi kupuju kavu u redovima i ostale potrebstine koje danas ni ne primjecujemo da ih imamo! O tome u kakvim se uvjetima zivilo ili koja su se auta vozila da ne govorim!
Mnogo se zivota dalo da ja danas zivim u demokraciji i onda nemoj hvalit totalitarne rezime koje je osudio cili civiliziran svit pa i same drzave koje su iz njih izasle!
Dalmatae, ako pozljivije pročitaš, shvatićeš da ne hvalim taj režim. Istina, rekao sam da je bio bolji životni standard za ono vrijeme u odnosu na životni standard danas. A vlasti kao vlasti, nisu valjale ni onda ni sad. Redovi, nestašice i redovi to su dešavanja samo par godina pred nesrećne 90-te. U svakom slučaju, poenta je da se ništa nije promijenilo i da ako nam je već tako u RL-u, da ne mora biti i ovdje
Za ova dva tipa iznad mene, ne znam u kojoj ste vi Jugoslaviji ziveli i da li ste zaista ziveli? Ali ovaj robovlasnicki kapitalisticki sistem je najvece ZLO koje je moglo da zadesi celu planetu. Socijal-Komunisticki sistem je najbolji sistem za ljudsko bice, ali neki ljudi tada a ni sada nisu bili spremni za taj sistem zivljenja. I proci ce jos mnogo godina da shvate sta je dobro za coveka, ali bice i toga kad tad, nadam se. Inace jurimo svom silom u katastrofu. Ne pokusavaj da mi odgovoris i zapitas sta, necu ti odgovoriti. Rekao sam sta sam imao. A vama bi preporucio da ugasite TV i otvorite knjige ali one zabranjene od danasnjeg sistema. I pocenete da mislite svojom glavom.
misija...
Srdjan MSocijal-Komunisticki sistem je najbolji sistem za ljudsko bice - Reci to onima u venezueli
sub here https://www.erevollution.com/en/article/8146
bb
5555
Juga bi se raspala sa ili bez rata. Raspala se zbog tih redova pred devedesete. Bili bi ti redovi i bez rata, i bez rata ne bi bilo vise Juge, i to zbog tog standarda i dobrog zivota koji je zaduzen. I danas ga otplacujemo. Ali sta zna covek u socijalistickom drustvu sta je zaduzivanje u kapitalistickim americkim dolarima. Da je bilo srece da se razidjemo bez rata i cistih racuna, juga je bila besmislena, ali da ne skrecem dalje sa teme nadam se da cemo in game nastaviti dobru saradjnju sa komsijama o7
dugo si razmisljao kako poceti - a nisi trebao uopce ni misliti. sve sto si treba jest javiti se meni kao MOFAi Hrvatske. umjesto toga, ti ides pisati o tome kako nam je bilo lijepo u jugi FAIL
Marlock, ma htio sam ti se ja javiti al sam ti negdje zagubio mobilni
Ljudi moji nije prirodno da se ližemo sa srbima i nikad neće biti, samo je pitanje kad će ti isti srbi izigrati povjerenje Hrvata...savez sa srbljadima nije normalan i amen
Srbi uvik guraju onu :ko nas bre zavadi:
Da mi prvo ove naciste prijavimo administraciji, moraju i ti admini valjda raditi nesto.
RL bez potrebe... Slazem se sa Marlockom.
S v c o7
sv
Pa lipo je bilo srbijancima dok su živili od naših para
Bilo je nekad tak lijepo da se država zvala tamnica naroda. Standard je bio toliko bolji da nisi mogo kupit kavu ni banane(osim u Grazu i Trstu) da se vozilo par-nepar, da su redukcije struje bile svakodnevne i trajale su najmanje 6 sati dnevno. Moglo se kupit maksimalno 1 kila kruha po osobi, pa sam ja s kruhom cekao na jednoj blagajni, a brat na drugoj. Najbolji auto je bio tristač(fiat 1300, potrošnja benzina oko 25 litara na 100km). Benzina si mogo kupiti 30 litara na mjesec i to na bonove. Svi smo bili milijarderi, nitko nije imao plaću manju od par milijardi(što je vrijedilo oko 60 maraka) a onaj lunatik koji je poželio otići u inozemstvo iz ovakve rajske države morao je platiti depozit od 1000 maraka i to oni rijetki sretnici koji su imali pasoš. Ostali nisu smjeli van. Članak si trebao završiti na četvrtom pasusu i svi bi te lijepo pozdravili, ovako si samo rasplamsao bijes u nama
Ja stvarno ne znam zasto se vecina vas hvata za RL i kad se vec hvatate za RL, zasto se hvatate samo onih par godina koje su stvarno bile lose. Poenta cijele price je da svi razmislimo i da ne dopustimo da nam se ovdje desava ono sto jeste u RL-u zbog politike.
Pa tko je prvi počeo s RL? I kojih par godina kaj je tebi? Poanta cijele priče ti je za pohvalu, ali priča ti je komatozna, slobodno si je mogao izostaviti
E necu sa hrvatima ocu s siptarima u savez jer RL je za picke ! zajedno protiv Gvatemale do pobede o7
E pa neće Hrvati ni s tobom, ne vole turske gene u savezu
svc
s+v
sey
123
v
Svaka čast o/