Pozdrav,

u toku pisanja članka Vaši glasovi su prebrojani i pobjedu odnosi priča Čuvaj se senjske ruke i u Perušiću, dok je za priču Kraljev sluga svladao zmaja na Dilj planini isto pokazan velik interes. Tako da one ide bez natječaja sljedeća :).

U ličkom gradiću Perušiću nalaze se ostaci nekada velike utvrde kojom još dominira ruševina glavne kule, vidljiva s ceste prema Gospiću. Perušić se spominje već u 15. stoljeću kao vlasništvo plemićke obitelji Perušić. Turci ga osvajaju 1572. i pretvaraju ga u utvdru turske Like i Krbave. Godine 1569. provale u Perušić junački Senjani i
nadvladaju oko 2800 turskih vojnika. Bila je to senjska osveta što su im Turci krali djecu i odvodili ih u Tursku za janjičare. Taj događaj bio je povod za legendu o “senjskoj ruci” koja je kaznila Turke u perušićkoj kuli.

Kula u Perušiću
 
Čuvaj se senjske ruke i u Perušiću
 
Kada perušićkim Turcima nije bilo dovoljno pljačke po senjskoj okolici, znali bi se okomiti na senjsku djecu te ih odvoditi u ropstvo u Stambol gdje su od njih stvarali janjičare. Krađom djece posebno su se bavila dva Turčina iz Perušića. Preobučeni u odijela seljaka iz okolice Senja ili u gradska odijela Senjana ili čak u vojnička odijela kršćanske vojske približavala bi se njih dvojica samom gradu Senju te bi iznenada pograbili pokoje dijete i odveli ga u Perušić. Zbog svega toga Senjani su odlučili prekinuti taj “danak u krvi” za sva vremena.

Krađa djece od strane Turaka

Legenda kaže da su poslali dvojicu svojih sugrađana da se pomiješaju s ličkom rajom u Perušiću i da saznaju koji to Turci kradu djecu. Kada su saznali njihova imena i koje su njihove kuće, napravili su plan za napad. U Senju i okolici diglo se na oružje oko tisuću ljudi koji su se pod okriljem mraka primicali Perušiću. Danju su se skrivali u ličkim, velebitskim šumama. Kada su se posljednje noći približili samom Perušiću, najprije su zapalili okolne kuće, a zatim žestoko napali samu utvrdu. Perušić je branilo 2800 Turaka, ali to nije smetalo brojnije slabijim Senjanima da osvete svoju djecu te su prodrli u sam Perušić. I dok je glavnina opsjedala zloglasnu perušićku kulu, posebna grupa najsmjelijih i najhrabrijih probila se do kuća dvojice Turaka – otmičara djece te sui h uhvatili žive.
Kada je svanuo dan, predali su se Turci i u perušićkoj kuli. Pred zarobljenih zarobljenim Turcima napravili su Senjani lomaču i na njoj žive spalili djecokradice kao opomenu svima koji bi ikada posegnuli za senjskom djecom. Zatim su se vratili u Senj.
O toj pravednoj osveti Senjana prepričavalo se u Lici, Krbavi i Hrvatskom primorju kroz sve vrijeme turske vlasti za koju se kaže da nikada vise nije posegnula za senjskom djecom iako su vladali Perušićem još 120. godina.
 
Senjski uskoci

Ovo je poticaj nama da oslobodimo svoje regije i čuvamo svoje bebe na svojoj zemlji, ali je također upozorenje neprijateljima što se dogodi ako kradete ono što je naše.

This is encouragement to liberate our regions and guard our babies on our land, but it is also a warning to our enemies what happens when you steal from that which is ours.