Publicēts Serbia - Vispārīgi un izklaide - 17 Dec 2016 12:23 - 12
Pozdrav eRevolucionari,
Istina je da igram igricu na kojoj su zastupljena vatrena oružja, pištolji, tenkovi, helikopteri. Ipak, u privatnom životu, ja sam zaljubljenik u hladno oružje. Obzirom da novinski članci ne moraju biti striktno vezani za igricu, odlučio sam da Vam ovom prilikom predstavim moje omiljeno hladno oružje:
Katanu - Samurajski mač 
Kada čujemo za Katanu ili je vidimo, prva asocija koja nam pada na pamet je Japan. Medjutim, veoma mali broj ljudi zna da su, zapravo, ovi mačevi u Japan donijeti iz Kine i Koreje oko 2000 godina p.n.e. Bili su kraći, pravi, krti i prilično lako lomljivi. Japanci kad se nisu branili od napada Kine i Koreje, ratovali su izmedju sebe zbog prevlasti oko zemlje i moći. Samim tim, potražnja za mačevima je bila stalna ali je rasla i potreba za čvršćim, fleksibilnijim i samim tim, pouzdanijim mačevima. Kovači su posvećivali cijeli svoj život tragajući za materijalima od kojih bi napravili savršeni mač a svoja znanja i umijeća su godinama prenosili sa generacije na generaciju. Tokom vremena, mačevi i materijali od kojih su kovani su se mijenjali, da bi prvi primjerci Katane, kakve ih danas znamo, nastali u 11-tom vijeku. Ovi mačevi su bili glavno oružje Samuraja, elitnog staleža i elitnih vojnika u starom Japanu. U borbama su se koristili u kombinaciji sa lukom i strijelom, sve do početka upotrebe vatrenog oružja protiv kojeg su bili neefikasni.
Sječiva Katane su se pravila iz tri etape. Prvo su topioci u takozvanim Tatarama, tradicionalnim Japanskim pećima, koje su bile dugačke oko 3 metra, široke metar i visoke od metar do dva, a koje su na jednoj strani imale niz rupica za vazduh, topljenjem ugljenika iz uglja sa željeznim pijeskom pravili specifični sirovi čelik koji Japanci zovu Tamahagane. Druga faza pravljenja sječiva počinjala je prevozom Tamahagane-a kod majstora kovača. Kovačnice su bile sveta mjesta koje su u sebi imale Šintoistički oltar gdje se kovač molio svako jutro prije početka rada. Kovač zagrijavanjem čelika na 1300 stepeni počinje proces kovanja i presavijanja, kojim miješa "tamahagane" sa željezom. Finalni proizvod je tvrdo i t žileta oštro sječivo, sa mekim i elastičnim jezgrom. Posao kovača i ujedno druga etapa kovanja sječiva se završavao grubim poliranjem kojim su se ispravljale sve eventualne nepravilnosti. Treća etapa je počinjala kada je kovač majstoru za poliranje predavao savršeno sječivo kojem ovaj poliranjem daje krajnji oblik i oštrinu t žileta. Kao i danas, za poliranje su se koristile različite vrste posebnog kamenja za poliranje. U današnje vrijeme, dobro kamenje je veoma rijetko pa može koštati i po nekoliko hiljada dolara. U Japanu se danas najbolji majstori za poliranje tretiraju kao nacionalno blago.
I dan danas, na ovakav tradicionalan način napravljene Katane, najbolji su mačevi na svijetu. Kuju ih isključivo licencirani kovači a za dobijanje licence je potrebno 5 godina i još dvije godine usavršavanja zanata. Da se ne bi izgubilo na kvalitetu, Vlada Japana ograničava broj proizvedenih mačeva. Jedan majstor smije da iskuje dva duga mača (Katane) ili tri kratka mača (Vakizaši) mjesečno. Današnji majstori prave mačeve istom tehnikom i od istih materijala kao što su pravljeni prije hiljadu godina. Društvo za zaštitu Japanskih mačeva garantuje kvalitet, pa su na neki način danas proizvedeni mačevi i bolji od onih iz vremena starog Japana.
Samo sječivo čini samo dio vrijednosti Katane. Za kolekcionare je najvažnija Tsuba - ukrašena drška mača. Sama Tsuba može da vrijedi više hiljada dolara. Čak i drvena futrola za Katanu može da ima veliku vrijednost ukoliko je napravio poseban majstor. Naravno, sve ovo vrijedi samo za ručno iskovane i ručno polirane Katane.
U današnje moderno vrijeme, za Japance, Katane su mačevi velike ljepote i simbol časti, koji imaju svoju cijenu. U zavisnosti od toga da li su napravljene mašinski ili ručno, cijene Katana se kreću od desetak pa sve do 25.000 dolara za pojedine primjerke. Mašinski napravljene i laserski naoštrene Katane imaju cijenu od desetak do 1.000 eura u zavisnosti od kojeg materijala su napravljene i kako su ukrašene. Obično se prave od ugljeničnog čelika različitog kvaliteta. Mašinski napravljene a ručno polirane Katane imaju vrijednost od hiljadu do 2.000 dolara. Ručno iskovane i polirane Katane imaju vrijednost od 2.000 pa do 25.000 dolara, dok pojedini primjerci dostižu i nevjerovatnih 50.000 dolara.
Obzirom na prilično loš životni standard u Crnoj Gori, nisam mogao da priuštim sebi neku ručno ili poluručno radjenu Katanu. Ipak, uspio sam da izdvojim par stotina eurića za John Lee Dragon Katanu:
S poštovanjem,
Istina je da igram igricu na kojoj su zastupljena vatrena oružja, pištolji, tenkovi, helikopteri. Ipak, u privatnom životu, ja sam zaljubljenik u hladno oružje. Obzirom da novinski članci ne moraju biti striktno vezani za igricu, odlučio sam da Vam ovom prilikom predstavim moje omiljeno hladno oružje:
Kada čujemo za Katanu ili je vidimo, prva asocija koja nam pada na pamet je Japan. Medjutim, veoma mali broj ljudi zna da su, zapravo, ovi mačevi u Japan donijeti iz Kine i Koreje oko 2000 godina p.n.e. Bili su kraći, pravi, krti i prilično lako lomljivi. Japanci kad se nisu branili od napada Kine i Koreje, ratovali su izmedju sebe zbog prevlasti oko zemlje i moći. Samim tim, potražnja za mačevima je bila stalna ali je rasla i potreba za čvršćim, fleksibilnijim i samim tim, pouzdanijim mačevima. Kovači su posvećivali cijeli svoj život tragajući za materijalima od kojih bi napravili savršeni mač a svoja znanja i umijeća su godinama prenosili sa generacije na generaciju. Tokom vremena, mačevi i materijali od kojih su kovani su se mijenjali, da bi prvi primjerci Katane, kakve ih danas znamo, nastali u 11-tom vijeku. Ovi mačevi su bili glavno oružje Samuraja, elitnog staleža i elitnih vojnika u starom Japanu. U borbama su se koristili u kombinaciji sa lukom i strijelom, sve do početka upotrebe vatrenog oružja protiv kojeg su bili neefikasni.
Sječiva Katane su se pravila iz tri etape. Prvo su topioci u takozvanim Tatarama, tradicionalnim Japanskim pećima, koje su bile dugačke oko 3 metra, široke metar i visoke od metar do dva, a koje su na jednoj strani imale niz rupica za vazduh, topljenjem ugljenika iz uglja sa željeznim pijeskom pravili specifični sirovi čelik koji Japanci zovu Tamahagane. Druga faza pravljenja sječiva počinjala je prevozom Tamahagane-a kod majstora kovača. Kovačnice su bile sveta mjesta koje su u sebi imale Šintoistički oltar gdje se kovač molio svako jutro prije početka rada. Kovač zagrijavanjem čelika na 1300 stepeni počinje proces kovanja i presavijanja, kojim miješa "tamahagane" sa željezom. Finalni proizvod je tvrdo i t žileta oštro sječivo, sa mekim i elastičnim jezgrom. Posao kovača i ujedno druga etapa kovanja sječiva se završavao grubim poliranjem kojim su se ispravljale sve eventualne nepravilnosti. Treća etapa je počinjala kada je kovač majstoru za poliranje predavao savršeno sječivo kojem ovaj poliranjem daje krajnji oblik i oštrinu t žileta. Kao i danas, za poliranje su se koristile različite vrste posebnog kamenja za poliranje. U današnje vrijeme, dobro kamenje je veoma rijetko pa može koštati i po nekoliko hiljada dolara. U Japanu se danas najbolji majstori za poliranje tretiraju kao nacionalno blago.
I dan danas, na ovakav tradicionalan način napravljene Katane, najbolji su mačevi na svijetu. Kuju ih isključivo licencirani kovači a za dobijanje licence je potrebno 5 godina i još dvije godine usavršavanja zanata. Da se ne bi izgubilo na kvalitetu, Vlada Japana ograničava broj proizvedenih mačeva. Jedan majstor smije da iskuje dva duga mača (Katane) ili tri kratka mača (Vakizaši) mjesečno. Današnji majstori prave mačeve istom tehnikom i od istih materijala kao što su pravljeni prije hiljadu godina. Društvo za zaštitu Japanskih mačeva garantuje kvalitet, pa su na neki način danas proizvedeni mačevi i bolji od onih iz vremena starog Japana.
Samo sječivo čini samo dio vrijednosti Katane. Za kolekcionare je najvažnija Tsuba - ukrašena drška mača. Sama Tsuba može da vrijedi više hiljada dolara. Čak i drvena futrola za Katanu može da ima veliku vrijednost ukoliko je napravio poseban majstor. Naravno, sve ovo vrijedi samo za ručno iskovane i ručno polirane Katane.
U današnje moderno vrijeme, za Japance, Katane su mačevi velike ljepote i simbol časti, koji imaju svoju cijenu. U zavisnosti od toga da li su napravljene mašinski ili ručno, cijene Katana se kreću od desetak pa sve do 25.000 dolara za pojedine primjerke. Mašinski napravljene i laserski naoštrene Katane imaju cijenu od desetak do 1.000 eura u zavisnosti od kojeg materijala su napravljene i kako su ukrašene. Obično se prave od ugljeničnog čelika različitog kvaliteta. Mašinski napravljene a ručno polirane Katane imaju vrijednost od hiljadu do 2.000 dolara. Ručno iskovane i polirane Katane imaju vrijednost od 2.000 pa do 25.000 dolara, dok pojedini primjerci dostižu i nevjerovatnih 50.000 dolara.
Obzirom na prilično loš životni standard u Crnoj Gori, nisam mogao da priuštim sebi neku ručno ili poluručno radjenu Katanu. Ipak, uspio sam da izdvojim par stotina eurića za John Lee Dragon Katanu:
S poštovanjem,
Ziedot
posqrrNEDJO KOSTICManoloslButtersTMKomentāri (12)
vote
lijepo napisano i zanimljivo.. o7
muči tamo. umjesto gusala na zid, ti naki nož na vitrinu držiš 
bob_rock eto me kod tebe na kafu i da vidim te tvoje gusle na zid
Kod mene gusle vise još uvjek :-)
A očekujemo i pisanje o nekom Jataganu :-)
dobar si dobri smo si nediraj to cudo
@Vladika mi Egipcani (Romi) na zidu drzimo felme od automobila iili kakvo biciklo, u zavisnosti sta smo zadnje *kupili* xDDDDD
Bojim se da će nam Turci pokazat što je Jatagan pa ti neće bit do pisanija i čitanja 
Veoma zanimljiv clanak, kada se uputim u CG znam sta cu poneti sa sobom kao poklon.
dobar mac, ce ja ce vidim dal je original. BAM
a
u
de koves mac znas da se ne kove
sve si ga izgrebal
cinimi se imase nesto izgravirano...
more svi kinezi da se vrate u japan,tamo odakle su i dosli