Pozdrav o7,

nisam odavno napisao nekakav članak, pa da malo osvježim novinski kutak eHrvatske ide priča. Naravno ide ona tražena Kraljev sluga savladao zmaja na Dilj planini.

Prije priče želim naglasiti kako je ovo izdanje humanitarnog karaktera. Sav endorse će biti doniran pobjedniku endorsanja, a to je ona Vojna postrojba koja ukupno bude najviše donirala. Svi igraju, svi imaju jednake šanse za pobjedu, naravno pod uvjetom da taj novac potroše na eBebe! Igra traje do kraja 423 eDana (četvrtak u 9:00).

U selima Dilj planine i okolice nastalo je više legendi vezanih za ovu pitomu slavonsku goru, posebno za Sovsko jezero na njoj, koje je osebujna prirodna ljepota. Dilj je zaista pitom i nizak. Najviša mu je visina 471 (Mlakovo brdo), a Sovsko jezero na njemu ima površinu oko jednog hektara. Međutim, jezero je okruženo velikim šašom, a oko njega je gusta hrastova šuma. Uvijek se pričalo o potonulom gradu u jezeru ili pak zmaju koji živi u okolnim šumama, a na Sovsko jezero dolazi na pojilo. Ovaj zanimljiv prirodni sklop poticao je narodnu maštu pa je tako nastala i ova legenda o slugi koji se hrvao sa zmajem na Dilju i, naravno, pobjedio ga. Dobro uvijek pobjeđuje zlo, a kada se pravednom pobjedniku još doda i bogata nagrada za koju je u svojoj borbi posebno motiviran, legenda je još zanimljivija.

Pogled s Dilj planine

Kraljev sluga svaladao zmaja na Dilj planini

Tako bio jedan kralj koji je imao puno sluga i puno ovaca. Jedan sluga otišao je sa stadom ovacada ih napasa na sočnim travnjacima pokraj Sovskog jezera na Dilj planini. Kada je tamo došao, zmaj koji je ondje boravio pozove slugu da se s njim hrva. Ako neće, ubit će ga. Sluga nije imao druge, već prihvati izazov i teško ranjen izgubi boj. Uvečer se vrate bez čobana. Kada su ga potražili, nađoše ga napol mrtva. Jedva im reče što se dogodilo i izgubi dušu. Kralj nakon toga zabrani slugama da odlaze na Dilj planinu jer će svi poginuti od zmaja. Kad je to jedan slučajno čuo, htio je otići vidjeti je li to stvarno bila adžaja, kako je ispričao poginuli mu drug. On kaže svojim pajdašima da ide na planinu pa ako je tamo zmaj, on će se s njim pohrvati jer se on nikakva zmaja ne boji. Kada je pošao s ovcama, rukuje se sa slugama jer nije znao hoće li se vratiti ili ne.
Došavši na Dilj planinu pokraj Sovskog jezera poviče: "Gdje si zmaje da se pohrvamo?" I tog trena pojavi se adžaja i odgovori mu: "Čekaj dok prođe sedam sati, onda ćemo se pohrvati." Sve su to s brijega gledale druge sluge da vide zmaja i hoće li se njihov drug s njime pohrvati.

Sluga izaziva zmaja

Kad je prošlo sedam sati, evo zmaja te se počmu hrvati i hrvali su se od sedam sati ujutro do navečer u šest sati. Udara zmaj, ali ne da se ni čoban. Tada zmaj povikne: "Da mi je vode iz gorice, odmah bi te smrsko." A sluga mu odgovori: "Da me kraljeva kći poljubi, odmah bi te bacio u nebeske visine!" To su one druge sluge čule i sve ispripovjedale kralju. Zmaj i sluga se rastanu i dogovore se da će se sastati ponovno sutra kada prođe sedam sati. Kralj naredi kćeri da i ona mora sutra poći na Dilj planinu i kada sluga vikne "Da me kraljeva kći poljubi", neka skoči i neka ga poljubi. Ujutro sluga pođe opet s ovcama na planinu. U planini poviče: "Zmaje, gdje si, da se pohrvamo?" A zmaj odgovori: "Evo idem!" Ponovno se uhvate i hrvali su se dugo. Kad je zmaj posustao poviče: "Da mi je vode iz gorice, odmah bi te smrskao", a sluga poviče: "Da me kraljeva kći poljubi, odmah bi te bacio u nebeske visine!" Sad skoči kraljeva kći i poljubi slugu te sluga baci zmaja u nebeske visine i on nestade za sva vremena s Dilj planine. Kralj bogato nagradi slugu i svoju mu kćer dade za ženu.

Sovsko jezero, gdje zmajevi piju vodu