Објавено во Croatia - Социјална интеракција и забава - 01 Apr 2017 13:58 - 9
Pozdrav,
danas sam dobia prvu BH medalju (da da, nije neki uspijeh sad kad ima milion RWova. možda nije vama, meni je :P), pa eto malo da se pohvalim. Trenutno stanje mog zida:
Pomalo napredujem, sljedeća medalja koju napadam je Media Mogul :)
Uskoro ću i tenkat malo da skupim zlata do sta, pa su sve donacije q5 helija dobrodošle o7
Na repertoaru nam je jedna priča koja sama po sebi nema neke tipične elemente legende, ali opisuje koliko smo mi Hrvati čak i međusobno različiti da ponekad sami svoje ne razumimo.
Po mjestima otoka Krka priča se od davnine jedna šaljiva priča na račun toga kako se mještani nekih sela slabo razumiju. Jedni govore čakavštinom, drugi cakavštinom, treći čekavštinom, a četvrti čokavštinom. Međutim, razlike ipak nisu tolike da se ne bi međusobno razumjeli. Prije bi se reklo da ne paze kada razgovaraju ili se, kako to narod kaže, "prave ludi" kako bi se jedni drugima izrugali. Tako je i nastala legenda "Sedam, pa sedam".
Na jednom putu između Dobrinja i Omišlja susrela se dva poznanika. Jedan od njih sav uzbuđen, kaže onom drugom da su ga malo prije napali razbojnici. Njih sedam!
"Nisam čuo", reče mu onaj drugi. "Ponovi!"
"Kažem ti sedam pa sedam", reče prvi uzbuđeno,
"Dakle - četrnaest."
"Ne! Evo, kažem ti još jedanput - sedam!"
"Pa to je onda dvadeset i jedan."
"Ti si gluh! Rekoh ti već tri puta: sedam!"
"Tri puta sedam. Ipak je to dvadeset i jedan. Čitava četa", reče mu njegov sugovornik.
"Pa dobro, što je s tobom", ponovno će onaj prvi kojeg su napali razbojnici.
"Valjda hoćeš da ti kažem deset puta: sedam?"
"Oho! Sedamdeset."
"Manje! Sedam!"
"Dakle, šezdeset i tri?"
"Ali Bog s tobom! Već sam ti sto puta kazao: sedam, sedam, sedam!"
"Sanjam li ja?" Opet će drugi. "Pa to je sedam stotina sedamdeset i sedam! Ti izmišljaš prijatelju!"
"U pomoć ljudi", uskliknu onaj prvi sav uzrujan. "Ti bi valjda htio da ti ponovim tristo puta: sedam!"
"Dakle, dvije tisuće i stotinu!"
Poslije ovih riječi oba su poznanika pobjegla svaki u svoj kraj. Jedan u Dobrinj, a drugi u Omišalj i svaki je za onog drugog mislio da je - lud.
Sasvim slučajno, ovako otprilike izgleda tipičan razgovor s nekim iz HOSa :D
danas sam dobia prvu BH medalju (da da, nije neki uspijeh sad kad ima milion RWova. možda nije vama, meni je :P), pa eto malo da se pohvalim. Trenutno stanje mog zida:
Pomalo napredujem, sljedeća medalja koju napadam je Media Mogul :)
Uskoro ću i tenkat malo da skupim zlata do sta, pa su sve donacije q5 helija dobrodošle o7
Na repertoaru nam je jedna priča koja sama po sebi nema neke tipične elemente legende, ali opisuje koliko smo mi Hrvati čak i međusobno različiti da ponekad sami svoje ne razumimo.
Po mjestima otoka Krka priča se od davnine jedna šaljiva priča na račun toga kako se mještani nekih sela slabo razumiju. Jedni govore čakavštinom, drugi cakavštinom, treći čekavštinom, a četvrti čokavštinom. Međutim, razlike ipak nisu tolike da se ne bi međusobno razumjeli. Prije bi se reklo da ne paze kada razgovaraju ili se, kako to narod kaže, "prave ludi" kako bi se jedni drugima izrugali. Tako je i nastala legenda "Sedam, pa sedam".
Sedam, pa sedam
Na jednom putu između Dobrinja i Omišlja susrela se dva poznanika. Jedan od njih sav uzbuđen, kaže onom drugom da su ga malo prije napali razbojnici. Njih sedam!
"Nisam čuo", reče mu onaj drugi. "Ponovi!"
"Kažem ti sedam pa sedam", reče prvi uzbuđeno,
"Dakle - četrnaest."
"Ne! Evo, kažem ti još jedanput - sedam!"
"Pa to je onda dvadeset i jedan."
"Ti si gluh! Rekoh ti već tri puta: sedam!"
"Tri puta sedam. Ipak je to dvadeset i jedan. Čitava četa", reče mu njegov sugovornik.
"Pa dobro, što je s tobom", ponovno će onaj prvi kojeg su napali razbojnici.
"Valjda hoćeš da ti kažem deset puta: sedam?"
"Oho! Sedamdeset."
"Manje! Sedam!"
"Dakle, šezdeset i tri?"
"Ali Bog s tobom! Već sam ti sto puta kazao: sedam, sedam, sedam!"
"Sanjam li ja?" Opet će drugi. "Pa to je sedam stotina sedamdeset i sedam! Ti izmišljaš prijatelju!"
"U pomoć ljudi", uskliknu onaj prvi sav uzrujan. "Ti bi valjda htio da ti ponovim tristo puta: sedam!"
"Dakle, dvije tisuće i stotinu!"
Poslije ovih riječi oba su poznanika pobjegla svaki u svoj kraj. Jedan u Dobrinj, a drugi u Omišalj i svaki je za onog drugog mislio da je - lud.
Sasvim slučajno, ovako otprilike izgleda tipičan razgovor s nekim iz HOSa :D
Поддржи
PolarB34rKhutawyra101FORTUNAFORTUNAFORTUNAFORTUNADa VinciКоментари (9)
o7
o7
Volim Krk o7
hahaha
dobro onda ipak je sedam
Napalm, son. Nothing else in the world smells like that.