Pozdrav,
 
večerašnja priča neće biti ispričana samo zato što su neki tražili da je ispričam, već i zato što je poprilično relevanta za Hrvate i našu državu, kako u virtualnom svijetu tako i vanjskom. Večerašnja legenda o smrti kralja Dmitra Zvonimira nam je više manje svima poznata ali ju vrijedi ispričati. Mi Hrvati smo ponosan narod, svojeglav, svadljiv. Kako sa drugima tako i među sobom. No, posebni smo u tome što kad je naš duh, ponos i moral stavljen na kušnju, nađemo se na samom vrhu. Tada budemo složni otprilike kao što se riba slaže sa morem, biljka sa zemljom, vatra sa kisikom… shvaćate. Ovo je jedna priča koja nas uči o tome što se dogodi kad Hrvat nije složan s Hrvatom kad je to najpotrebnije. Ovo neka nam bude lekcija, neka nas povijest uči.
 
Kletva kralja Zvonimira
 
Jelena je bila kćer kralja Bele I.i njegove žene Rikse Poljske, sestra kasnije ugarskih kraljeva Gejze i Ladislava. Na jednom viteškom turniru sudjelovao je Dmitar Zvonimir (kojeg su Ugri zvali Demetrius) koji se odmah svidio mladoj Jeleni. Jelena je razgovarala sa svojom braćom i rekla im da ako žele prijateljskog kralja na hrvatskom prijestolju, moraju je udati za Demetriusa. U to vrijeme na hrvatskom prijestolju sjedioje kralj Petar Krešimir IV, koji kada je čuo da je Dmitar Zvonimir uzeo Jelenu za ženu učinio ga banom Bjelohrvatske banovine. Nije to učinio jer se bojao za svoje prijestolje, znao je Petar da je Zvonimir čestit i pošten u duši, ali ga je ipak želio blizu i na vlasti. Jelena je pokušavala Zvonimira navući na izdaju, da zauzme hrvatsko prijestolje, ali Zvonimir za to nije ni htio čut te joj to nije pošlo za rukom.

Zaruke Dmitra Zvonimira i Jelene Lijepe

Zvonimir i Jelena su otišli na more i tamo vladali, žiteljima su se oni svidjeli, a Jelenu su čak zbog njene iznimne ljepote prozvali i Jelenom Lijepom. Ubrzo mu je rodila sina Radovana, ali i dalje nije odustajala od svog cilja da Zvonimir postane kraljem. Odmah nakon što je preminuo Petar Krešimir, Jelena je ponovno pokušala nagovoriti Zvonimira da preuzme krunu, govorila mu je kako je on jedini koji može voditi Hrvate. No Zvonimir čestit kako je ponovno nije htio ni čuti za to, jer pravo na krunu ima Krešimirov sin Stjepan, koliko god Jelena tvrdila da on nije dovoljno sposoban za to. Zvonimir joj je samo po ko zna koji put ponovio ako sudbina želi da on bude doći će njegovo vrijeme. Tek nekoliko dana nakon što je Stjepan preuzeo vlast, hrvatsko prijestolje je ponovno ostalo prazno. I to Zvonimir shvati kao znak, okupi Hrvate oko sebe, preuzme krunu i proglasi se kraljem. Zvonimir se zarekao da će zauvijek činiti ono što mu kaže papa. Stolovao je u Kninu, a njegova zemlja bijaše puna obilja.

Krunidba kralja Dmitra Zvonimira

Sve je bilo dobro dok Radovan nije pao s konja i umro na majčinim rukama.  U to se vrijeme dogodi da car bizantski, s voljom Svetoga Oca pošalje pisma i poslanike moleći pomoć kralja Zvonimira kao draga brata i među kraljevima kršćanskim kralja poštovanoga. U tom ga pismu prosiše neka sabere svu gospodu zemlje svoje i sve ljude od vrijednostii zajedno s ostalim kršćanskim vladarima osloboditi Spasiteljev grob u Jeruzalemu.Kada dobri kralj Zvonimir primi pisma od pape i cara, zapovjedi po cijelom kraljevstvu svome neka se vitezovi i baruni sakupe kod pet crkava na polju kod Kosova u blizini Knina.
Bilo je mnogo nezadovoljnih i raspravaje trajala dugo u noć. Neki su iznosili argumente da su Hrvati dali obećanje papi da nikad neće voditi ratove izvan svojih granica, dok se Zvonimir branio time da je dao zakletvu papi ća uvijek činiti ono što mu on naredi. Nakon što je Zvonimir otišao u svoj šator i naredio da ga se ne smeta, skupila se nekolicina velikaša, a među njima i Tadija, Zvonimirov čovijek od povjerenja. Zajedno su odlučili da kralj mora umrijeti govoreći: “Bolje je da jedan umre, negoli da toliki narod pogine.” Zadnji udarac kralju je zadao Tadija kada mu je zario bodež  prsa. Svojim zadnjim izdisajem kralj Zvonimir kaže: “Neka vam Bog naplati ovo umorstvo tako da Hrvati ne imali nikada više kralja od svoje krvi.”

Kralj Dmitar Zvonimir


Upamtite što se događa kad Hrvat digne ruku na Hrvata. Ostanimo složni.
 

Za sljedeći put VI birate priču pomoću donacija, nije bitno koliko je koja priča dobila glasova (pojedinačno puta
endorse) nego sveukupna svota novca.

Kokot spasio Samobor od Turaka –zeleni glas (5 HRK)
Kraljev sluga svladao zmaja na Dilj planini – plavi (manje zeleni?) glas (10 HRK)
Čuvaj se senjske ruke i u Perušiću –ljubičasti glas (25 HRK)