Publicado em Croatia - Entreterimento e interações sociais - 14 Mar 2017 09:42 - 8
Pozdrav o7,
danas ide članak inspiriran člankom zapovjednika tigrova PolarB3ar-ovim "From Croatia with love".
Zanimljiva priča o snalažljivosti Hrvata koja ujedino pokazuje kako nas i u šali ne valja podcijeniti.
Krajem prošlog stoljeća živio je u Makarskoj gostioničar Andrija zvani Trgovac. Bio je poznat po "slanim" i "neslanim" šalama i bio je u stanju napraviti tisuće komedija te je po svemu tome već za života ušao u legende makarskoga kraja.
Svaka sličnost sa eOsobama je slučaja (ili ne :D)
Makaranin nadmudrio suca
Makaranin Andrija u nizu svojih šala i podvala odlučio se nadmudriti i makarskog suca. Okladio se pred jednim društvom da će sucu odnijeti zatni leroj, sat, i to kada sudac bude šetao po makarskoj rivi. Dade on jednom dječaku srebreni novčić da mu sakupi tridesetak ušiju i da mu ih metne u trstiku. Dječak je sakupio uši, zatvorio u trstiku i donio ih Andriji. Prošeta sudac jedno popodne po rivi, kao druga gospoda, a Andrija se drži iza njega i jednoga trena puhne u trstiku, a uši se razletjele sucu po jaketi. Na njemu ona pusta crna tkanina, a bijele uši po njoj poplivale da se vidjelo izdaleka. Nato Andrija priđe sucu, pokloni mu se, pozove ga u stranu, pa mu kaže: "Oprostite, gospodine sudac, molim vas ko Boga, gdje ste to bili? Pogledajte!", pa mu diže s rukava uš veliku ko zrno pšenice. "Pogledajte po ramenu, ima ih ko grada." On mu pomogne tobože malo okrenuti jaketu, pa dok je sudac dkinuo nekoliko ušiju, Andrija mu odnese i leroj i kadinelu - sat i lanac, sva od zlata.
"Ima ih, gospodine sudac, ko pljeve", reče mu Andrija. "Bješte da to ljudi ne vide po vama, vrag zna gdje ste ih nakupili." Odleti sudac doma ko oparen. Baci svu robu sa sebe. Grdi i psuje. Andrija je tako dobio okladu, pa ode sucu i kaže mu: "Gospodin sudac, vidio sam malo prije gdje jedan mladić prodaje zlatni sat s lancem. Ja tako nešto u Makarskoj nisam vidio kod nikoga. Isto kao vaše. A možda se i varam?" Skoči sudac pregledava onu svoju jaketu što ju je prije svukao, ali sata i lanca nema. "Moj je to sat i lanac. Skoči Andrija, sokole, pa mi donesi." "Ali gospodine", odgovori Andrija, "onaj mladić otišao je u Tučepe, tko će ga uhvatiti?" "Uzmi Andrija konja pa poleti za njim, dok ga nije komu prodao ili pokvario." Skoči Andrija na konja pa put Tučepa.
Vratio se dosta kasno. Nosi sucu zlatni sat i lanac pa mu prodaje "rog za svijeću" sljedećim riječima: "Evo me jedva, jedimice. Satro sam se nemilo. Onaj mali najprije je sve krio, pa da ga je nekome prodo, pa ne zna kome. A ja ga počeo, plašiti, prijetio mu zatvorom, pržunom. Tada mi dade sat i lanac za pet talina pa evo vam ga sa srećom." Zahvali sudac Andriji, još ga pohvali za mudrost i nagradi sa sedam talira - pet za sat i lanac, a dva što se toliko naskakao. Još ga počasti večerom i napoji ko princa.
danas ide članak inspiriran člankom zapovjednika tigrova PolarB3ar-ovim "From Croatia with love".
Zanimljiva priča o snalažljivosti Hrvata koja ujedino pokazuje kako nas i u šali ne valja podcijeniti.
Krajem prošlog stoljeća živio je u Makarskoj gostioničar Andrija zvani Trgovac. Bio je poznat po "slanim" i "neslanim" šalama i bio je u stanju napraviti tisuće komedija te je po svemu tome već za života ušao u legende makarskoga kraja.
Svaka sličnost sa eOsobama je slučaja (ili ne :D)
Makaranin nadmudrio suca
Makaranin Andrija u nizu svojih šala i podvala odlučio se nadmudriti i makarskog suca. Okladio se pred jednim društvom da će sucu odnijeti zatni leroj, sat, i to kada sudac bude šetao po makarskoj rivi. Dade on jednom dječaku srebreni novčić da mu sakupi tridesetak ušiju i da mu ih metne u trstiku. Dječak je sakupio uši, zatvorio u trstiku i donio ih Andriji. Prošeta sudac jedno popodne po rivi, kao druga gospoda, a Andrija se drži iza njega i jednoga trena puhne u trstiku, a uši se razletjele sucu po jaketi. Na njemu ona pusta crna tkanina, a bijele uši po njoj poplivale da se vidjelo izdaleka. Nato Andrija priđe sucu, pokloni mu se, pozove ga u stranu, pa mu kaže: "Oprostite, gospodine sudac, molim vas ko Boga, gdje ste to bili? Pogledajte!", pa mu diže s rukava uš veliku ko zrno pšenice. "Pogledajte po ramenu, ima ih ko grada." On mu pomogne tobože malo okrenuti jaketu, pa dok je sudac dkinuo nekoliko ušiju, Andrija mu odnese i leroj i kadinelu - sat i lanac, sva od zlata.
"Ima ih, gospodine sudac, ko pljeve", reče mu Andrija. "Bješte da to ljudi ne vide po vama, vrag zna gdje ste ih nakupili." Odleti sudac doma ko oparen. Baci svu robu sa sebe. Grdi i psuje. Andrija je tako dobio okladu, pa ode sucu i kaže mu: "Gospodin sudac, vidio sam malo prije gdje jedan mladić prodaje zlatni sat s lancem. Ja tako nešto u Makarskoj nisam vidio kod nikoga. Isto kao vaše. A možda se i varam?" Skoči sudac pregledava onu svoju jaketu što ju je prije svukao, ali sata i lanca nema. "Moj je to sat i lanac. Skoči Andrija, sokole, pa mi donesi." "Ali gospodine", odgovori Andrija, "onaj mladić otišao je u Tučepe, tko će ga uhvatiti?" "Uzmi Andrija konja pa poleti za njim, dok ga nije komu prodao ili pokvario." Skoči Andrija na konja pa put Tučepa.
Vratio se dosta kasno. Nosi sucu zlatni sat i lanac pa mu prodaje "rog za svijeću" sljedećim riječima: "Evo me jedva, jedimice. Satro sam se nemilo. Onaj mali najprije je sve krio, pa da ga je nekome prodo, pa ne zna kome. A ja ga počeo, plašiti, prijetio mu zatvorom, pržunom. Tada mi dade sat i lanac za pet talina pa evo vam ga sa srećom." Zahvali sudac Andriji, još ga pohvali za mudrost i nagradi sa sedam talira - pet za sat i lanac, a dva što se toliko naskakao. Još ga počasti večerom i napoji ko princa.
Patrocinador
Nino19Nino19Nino19JerryZGBPolarB34rFizioterapeutTomislavVega MKD 2FORTUNAComentários (8)
o7
Napalm, son. Nothing else in the world smells like that.
kolko ti je platio da ga reklamiras po novinama 
pozutila ti stampa
pozutila ti stampa
Misliš jesenjin a ne andrija haha
hahah dobra skroz
o7
S39 V24