Опубліковано в державі Croatia - Соціальна взаємодія та розваги - 28 Mar 2017 11:42 - 13
Pozdrav,
odavno ne bijaše članka od mene pa evo jedan lagani da se vratim u formu. Ide kratka priča o bitci na Grobničkom polju.
Da bi istaknula junaštvo, narodna legenda ponekad i mijenja povijesne činjenice. Mnogo je legendi kako su daleko brojniji mongoli bili poraženi od strane Hrvata, od onih da su strah utjerali lokalni stanovnici odjeveni u pokladnu odjeću od ovčjeg krzna sa strašnim maskama i rogovima pritom zvoneći bučnim zvonima koja su se nalazila na njihovim leđima, pa do ostalih. Slijedi meni najzanimljivija legenda, gdje se umješala i viša sila.
Došavši u Hrvatsko primorje, Bela je pobjegao lađom na otok Krk, ali prema jednoj legendi, uhvatili su ga i zatočili Tatari koji su se utaborili na Grobničkom polju. Tu je došlo do odlučne bitke u kojoj su Hrvati hametice potukli Tatare, o čemu pjeva pjesnik Petar Preradović u svojoj pjesmu o Grobniku:
"Ovdje divlje čete smrvi
Rod naš čil i zdrav,
Hrvatskom se ovdje krvi
Spasi Zapad sav."
Što je istina, a što legenda, teško da ćemo ikada saznati. Ono što znamo je da se bitka dogodila i da su Hrvati izišli kao pobjedinici iz nje.
Bitka na Grobničkom polju
Spuštajući se od Zagreba prema moru, paleći i haračeći svuda kuda su prolazili, sustigoše Tatari kralja Belu na Grobničkom polju. Zaplašena kraljeva mađarska pratnja predala se neprijatelju, a kralja Belu Tatari staviše pod stražu u šator pokraj samog Batu-kana, vođe njihovih četa. Postojala je tu i crkva Sv. Trojice koju su Tatari obeščastili uvevši u nju svoje konje.
Bela IV i poraženi mongolski vođa Batu-kan
Vijest o kraljevu zarobljavanju broz se proširila cijelim krajem. Kralja je trebalo osloboditi, ali tko će izvesti to hrabro djelo, kada je Tatara puno, a Hrvata pod oružjem malo? Tada odlučiše taj hrabri poduhvat izvesti tri junačka brata - Kres, Kupiša i Rak uz pomoć svojih 38 rođaka. Iznenada su napali Tatare te hrabro svojim mačevima krčili put kroz tatarske čete u pravcu šatora gdje je bio zarobljeni Bela. I kada su već bili na izmaku snage, ali nadomak cilja pomože im Božja ruka. Na crkvi Svete Trojice započe zvoniti zvono samo od sebe, a zatim s neba počeše padati strijele na Tatare, a nakon strijela spusti se kiša kamenja. Tatari se u strahu razbježaše, a tri hrabra brata - Kres, Kupiša i Rak oslobodiše svoga kralja.
Bitka na Grobničkom polju
Ne bije boj oružje, već srce u junaka !
odavno ne bijaše članka od mene pa evo jedan lagani da se vratim u formu. Ide kratka priča o bitci na Grobničkom polju.
Da bi istaknula junaštvo, narodna legenda ponekad i mijenja povijesne činjenice. Mnogo je legendi kako su daleko brojniji mongoli bili poraženi od strane Hrvata, od onih da su strah utjerali lokalni stanovnici odjeveni u pokladnu odjeću od ovčjeg krzna sa strašnim maskama i rogovima pritom zvoneći bučnim zvonima koja su se nalazila na njihovim leđima, pa do ostalih. Slijedi meni najzanimljivija legenda, gdje se umješala i viša sila.
Došavši u Hrvatsko primorje, Bela je pobjegao lađom na otok Krk, ali prema jednoj legendi, uhvatili su ga i zatočili Tatari koji su se utaborili na Grobničkom polju. Tu je došlo do odlučne bitke u kojoj su Hrvati hametice potukli Tatare, o čemu pjeva pjesnik Petar Preradović u svojoj pjesmu o Grobniku:
"Ovdje divlje čete smrvi
Rod naš čil i zdrav,
Hrvatskom se ovdje krvi
Spasi Zapad sav."
Što je istina, a što legenda, teško da ćemo ikada saznati. Ono što znamo je da se bitka dogodila i da su Hrvati izišli kao pobjedinici iz nje.
Bitka na Grobničkom polju
Spuštajući se od Zagreba prema moru, paleći i haračeći svuda kuda su prolazili, sustigoše Tatari kralja Belu na Grobničkom polju. Zaplašena kraljeva mađarska pratnja predala se neprijatelju, a kralja Belu Tatari staviše pod stražu u šator pokraj samog Batu-kana, vođe njihovih četa. Postojala je tu i crkva Sv. Trojice koju su Tatari obeščastili uvevši u nju svoje konje.
Bela IV i poraženi mongolski vođa Batu-kan
Vijest o kraljevu zarobljavanju broz se proširila cijelim krajem. Kralja je trebalo osloboditi, ali tko će izvesti to hrabro djelo, kada je Tatara puno, a Hrvata pod oružjem malo? Tada odlučiše taj hrabri poduhvat izvesti tri junačka brata - Kres, Kupiša i Rak uz pomoć svojih 38 rođaka. Iznenada su napali Tatare te hrabro svojim mačevima krčili put kroz tatarske čete u pravcu šatora gdje je bio zarobljeni Bela. I kada su već bili na izmaku snage, ali nadomak cilja pomože im Božja ruka. Na crkvi Svete Trojice započe zvoniti zvono samo od sebe, a zatim s neba počeše padati strijele na Tatare, a nakon strijela spusti se kiša kamenja. Tatari se u strahu razbježaše, a tri hrabra brata - Kres, Kupiša i Rak oslobodiše svoga kralja.
Bitka na Grobničkom polju
Ne bije boj oružje, već srce u junaka !
Винагородити
nikirudroganPolarB34rNino19Nino19Nino19lordacFORTUNACroRixCroRixVirus JackTaTa RaTaLiSaAnКоментарі (13)
o7
o7
o7
o7
zahvaljujem 
o7
Napalm, son. Nothing else in the world smells like that.
o7
Samo ta ti se bitka navodno nikad nije ni dogodila, nego je izmisljena prica i legenda o tome.
https://en.wikipedia.org/wiki/Battle_of_Grobnik_Field
The Battle of Grobnik field is a legendary battle that supposedly occurred in 1242 between the Croats and the Tatars. The legend was recorded as late as the 16th century and was later a focus of an early romantic poem Grobnik field (near Rijeka) written in 1842 by Dimitrija Demeter for the 600th anniversary of the battle. Legend has it that, in a last-ditch struggle, Croats from all over the region gathered there and killed thousands of Mongols, who withdrew, never to return.
Priča i spada u legende, a ne u činjenične priče kao što sam navea u članku. Dobra povjest ponekad zaslužuje dočaravanje. Činjenica je da je bitka bila i da smo malobrojniji Hrvati potjeral Tatare 
Uostalom nema dokaza i da nije bila tamo, to je članak s wiki 
Izbriši
Uostalom nema dokaza i da nije bila tamo, to je članak s wiki Izbriši
sve5 buraz, malo poraditi na uredenju teksta i bice vrh vrhova